‘Da nema mušterija, ne bi bilo ni prostitutki’

Fotografija: Audrey Hall
Žrtva trgovine ljudima Odri Morisi.
 

Svake godine 100.000 američkih devojčica i žena prisiljene su u prostituciju. Prvi deo PBS-ovog dokumentarca A Path Appears istražuje ovaj široko rasprostranjen problem.

Zima u Čikagu. Muškarac ulazi u hotel, i poziva ženu koja ga čeka u sobi 238. Njen broj je pronašao na backpage.com, sajtu u stilu Craigslist-a, sa oglasima usluga za “zabavu za odrasle”. 

Žena na drugom kraju linije se javlja, i poziva ga da se popne. Kada stigne do sobe, pregovaraju o ceni - u oglasu stoji da pola sata njenih usluga košta 60 dolara. Čim muškarac pristane, glasan zvučni signal alarmira policajce na tajnom zadatku, koji čekaju u susednoj sobi. Oni uleću da uhapse muškarca za posredovanje. Takvi klijenti se nazivaju “mušterije”. 

Ovo je scena iz A Path Appears, novog trodelnog dokumentarca, baziranog na knjizi dobitnika Pulicerove nagrade, novinara Nikolasa Kristofa i Šeril Vudun. Prvi deo, koji će biti emitovan u ponedeljak, istražuje poražavajući svet seks trafikinga, i načine na koje su američke žene prisiljene u prostituciju. 

Momci koji kupuju seks, oni zaista jesu momci iz susedstva’

Fox News izveštava o Nacionalnom danu hapšenja mušterija. 

Kada su u pitanju “mušterije”, većina njih se zaista oseća užasno, kaže Majkl Anton, zamenik načelnika kancelarije šerifa Kuk Okruga. “Osećaju se užasno jer su uhvaćeni. Oni nemaju ni najmanju ideju šta se dešava sa tim devojkama za kojima jure. Ne znaju sa kakvim su se zlostavljanjima one suočavale, niti kakav su život imale.”

Operaciju pod nazivom Nacionalni dan hapšenja mušterija, osmislio je Tomas Dart, šerif Kuk Kauntija, kao deo napora da se dovede do prekida potražnje za prostitucijom, naglašavanjem uloge koju advokati imaju u podsticanju ove industrije. U protekle tri godine, ovakav tip operacija proširio se na 28 agencija za sprovođenje zakona u 14 država.

“Da nema mušterija, ne bi bilo ni prostitutki”, kaže Dart u filmu. Na ovaj dan, zamenici su primili 75 poziva nakon što su postavili četiri oglasa na backpage.com, mada se samo 14 njih pojavilo. “To je kao da pecate u buretu”, kaže Kristof u filmu.

Tokom dvanaestodnevne nacionalne operacije, izvršene uoči Super Boula 2014, pripadnici policije uhapsili su 359 kupaca seksa, i 14 makroa i trgovaca ljudima, prema podacima Demand Abolition, koji prati ova hapšenja. Stručnjaci kažu da Super Boul, kao i drugi veliki sportski događaji, privlači veći broj slučajeva seks trafikinga, usled povećanog obima muškaraca koji žele da kupe seks u jednoj oblasti.

Tokom ovog ‘čišćenja’, uhapšen je muškarac iz oblasti Čikaga, koji je imao na sebi plavu bolničku uniformu. Kada su ga pitali za najviši stepen obrazovanja, odgovorio je: “doktor medicine”. U Teksasu, zamenici šerifa Okruga Haris uhapsili su pozornika iz svog odeljenja, koji je došao da kupi seks u pantalonama koje su deo uniforme, navodi se u saopštenju.

“Devojke zaista dolaze iz ugroženih sredina. To nisu devojke iz susedstva. Ali, momci koji kupuju seks, oni zaista jesu momci iz susedstva”, rekao je Kristof u intervjuu za Gardijan. 

Ovaj dokumentarac je, na mnogo načina, protivotrov za pitanja koja su pokrenuta u knjizi Polovina neba, u kojoj autori tvrde da je ugnjetavanje žena “malignitet koji lagano dobija priznanje kao jedan od najvećih problema ljudskih prava u ovom veku”. A Path Appears se fokusira na efektivna, i što je najvažnije, dostižna rešenja za neke od problema sa kojima se suočavaju žene i devojčice.

‘Američke žene se kupuju i prodaju kao robovi’

Posmatrati seks trafiking kao sudbinu koja zadesi strane žene koje se krijumčare u SAD, drže u lancima, i prisiljavaju da rade kao moderno seksualno roblje, znači ignorisati u potpunosti drugu stranu priče.

“Najveće iznenađenje bilo je to što toliko toga postoji ovde u SAD-u, i što su problemi mnogo veći nego što smo očekivali”, rekla je Vudun za Gardijan. “Većina nas ne očekuje da vidi da su žrtve trgovine ljudima Amerikanke, koje su trafikovane iz svojih gradova, i u samim svojim gradovima”.

U protekloj deceniji, Ministarstvo pravde SAD-a, zajedno sa FBI-em, probudilo se kada je u pitanju ovaj problem, i pojačalo napore da se zaustavi trgovina ljudima unutar države. “Tužno je, ali istinito: ovde, u ovoj zemlji, ljudi se kupuju, prodaju, i krijumčare kao moderni robovi”, kaže FBI na svom sajtu.

Zapanjujuće, često žene provode vreme iza rešetaka, dok makroe i mušterije retko hapse. Jedna žrtva kaže da je bila uhapšena više od 100 puta, dok njen makro nikada nije imao problema sa zakonom. Ali, sve je veći pokret među državnim i lokalnim agencijama za sprovođenje zakona da se prostitutke tretiraju kao žrtve, a ne kriminalci, naročito zato što sve više Amerikanaca shvata da je ovaj problem i više nego domaći.

“Veliki deo razgovora o pravima žena u SAD-u svodi se na jednake plate, zastupljenost u odborima, i Naslov IX”, kaže Kristof. “To su, svakako, pravi problemi, i postoji prava nejednakost u ovim oblastima, ali meni se čini da su dve najveće oblasti rodne nejednakosti u ovoj zemlji seks trafiking i nasilje u porodici. Oni postoje jer društvo skreće pogled”, kaže Kristof. “I, mada svakako želim da nastavim te razgovore o zastupljenosti u odborima i nejednakoj plati, mislim da bi trebalo mnogo više da se zauzmemo za ono što se dešava desetinama hiljada devojaka koje postanu žrtve trgovine ljudima svake godine.”

‘Lako je trgovati mladom ženom. To je izuzetno unosan posao’

Fotografija: Audrey Hall
Beka Stivens, osnivač Thistle Farmi.
 

Prikupljanje pouzdanih podataka gotovo da je nemoguće, s obzirom na prirodu ove industrije, ali stručnjaci procenjuju da približno 100.000 američkih devojaka postanu žrtve trgovine ljudima svake godine. Prosečna starost devojaka u trenutku ulaska u trgovinu je 12 do 14 godina. 

“Nijedna petogodišnja ili šestogodišnja devojčica ne sanja da će postati prostitutka kada odraste”, kaže Beka Stivens, osnivač Thistle Farmi, socijalnog preduzeća sa sedištem u Tenesiju, koje zapošljava žene koje su preživele prostituciju, trgovinu ljudima, i zavisnost. 

Tri najčešća oblika seks trafikinga uključuju prostituciju kontrolisanu od strane makroa, bordele sa komercijalnim paravanom, i usluge poslovne pratnje. Stivens kaže da sistemski neuspesi, umnoženi ličnom istorijom seksualnog zlostavljanja, i siromaštvo utiču na to da žene brzo padnu u ruke trgovaca. Govoreći o svom radu sa žrtvama, tokom poslednjih 18 godina, ona kaže: “Nikada nisam srela ženu koja nije bila silovana”. 

Nedavno, Stivens je postala domaćin škole za “mušterije”, u kojoj obrazuje muškarce, koji su bili uhvaćeni u traženju prostitutke, o ovoj industriji. Po njenom mišljenju, najvažnije je prekidanje ciklusa tražnje, što bi dovelo do toga da prodaja devojaka više ne bude profitabilan posao. “Lako je trgovati mladom ženom. To je unosan posao”, kaže ona. “Drogu možete da prodate jednom, ali devojku možete da prodate 1.000 puta.” 

‘Ako ne pristaneš na oralni seks, uhapsiću te’

Odri Morisi je pomoćna direktorka Moj život moj izbor, organizacije u Bostonu koju vode žrtve. Ona je rekla za Gardijan: “Poruka koju moramo da prosledimo muškarcima [koji traže prostitutke] je: ‘Ne sviđate nam se. Vi mislite da nam se sviđate. Ne sviđate nam se.’” 

Morisi (52) je u prostituciju namamio otac njene najstarije ćerke kada je imala 17 godina. Ona kaže da je on zloupotrebio ljubav koju je ona osećala prema njemu. “Bila sam roditelj tinejdžer. Mislila sam da sam zaljubljena. Kunem se, kada se sada osvrnem na to, znam da sam bila zaljubljena. On je bio otac mog deteta. I, jednog dana mi je rekao: ‘Da me voliš, ti bi to uradila, i zaradila nam novac.

Fotografija: Audrey Hall
Morisi i Kristof.
 

Njen prvi susret sa ovim svetom dogodio se jedne mračne i sumorne noći oko 1980. godine. Bila je u kolima sa svojim dečkom i njegovim prijateljem, vozili su se kroz “borbenu zonu”, nadimak koji je dat okrugu za zabavu za odrasle u centru Bostona.

Ona kaže da su ‘80-ih prostitutke bile glamurozne. Nosile su bunde od nerca i svetlucave haljine. “Nisam videla bol i patnju iz kola. Videla sam sjaj, i odeću, i modu. Već me privuklo ono što sam mislila da izgleda dobro... Valjda nisam tada mogla da prihvatim da one moraju da imaju seks sa muškarcima koje ne poznaju.”

U jednom trenutku, njen dečko ju je ostavio na uglu, i rekao joj da stoji tu dok neko ne prođe da je pokupi. Njen prvi klijent se zaustavio. Bio je policajac. Morisi kaže da su prve reči koje joj je uputio bile: “Ako ne pristaneš na oralni seks, uhapsiću te.” Ušla je u kola jecajući kao beba. Kaže da je njemu bilo jasno da je ona amater, i da joj je na kraju rekao da ode pre nego što se išta desilo. Ostavio ju je uz reči koje će joj narednih meseci odjekivati u mislima: “Da li znaš da možeš da zadovoljavaš nekog lika, i da ti on na kraju prereže grlo?”

Morisi je bila istraumirana tim iskustvom. Ali, posle nekog vremena, njen dečko je uspeo da je ubedi da se vrati na ulicu.

Nakon što je njen dečko uhapšen zbog tužbi nevezanih za nju i zatvoren, Morisi kaže da je razmišljala o izlasku iz prostitucije. Ali, do tada je već stvorila prijateljstva sa ostalim ženama, zbog čega je konačno imala osećaj pripadnosti. Zbog svoje svetle puti, uvek se osećala kao izgnanik dok je odrastala. “U mom komšiluku sam bila previše bela da bih bila crna, a kada sam krenula u školu bila sam previše crna da bih bila bela. To je bilo jedino mesto na kojem je bilo ok biti svetle puti. Tokom dugog niza godina, imala sam lažni osećaj samopoštovanja.”

Nastavila je da radi još deset godina, promenila nekoliko makroa, i postala zavisnik od droge; njena druga ćerka rođena je zavisna od heroina i kokaina. Sa 30 godina, Morisi kaže da je dotakla dno, i znala je da joj je neophodna pomoć. Prijavila se za program detoksikacije, i postala čista; ostala je trezna do danas.

Morisi sada radi kao mentorka, i pomaže mladim ženama koje dele sličnu sudbinu. “One mi pomažu da ostanem na pravom putu, jer ne želim da ih izneverim. Ne želim da budem osoba koja im je dala nadu, a zatim se vratila da čeka mušteriju na uglu”, kaže ona.

‘Mušterije potiču iz više srednje klase, belci su, oženjeni, i imaju porodice’ 

Fotografija: Audrey Hall
Šilia Meklejn, koja radi na Thistle Farmi.
 

Prisilna prostitucija je, prema američkom zakonu, oblik seks trafikinga, definisan kao prinuda osobe da izvodi seksualne činove u zamenu za nešto od vrednosti. DOJ smernice su jasne na tu temu: “Prisila može biti suptilna ili otvorena, fizička ili psihološka, ali mora se koristiti da se žrtva primora na obavljanje rada, usluga, ili komercijalnih seksualnih činova.” 

Prema američkom zakonu, svako ko je mlađi od 18 godina je žrtva seks trafikinga - bez obzira na to da li je trgovac koristio silu, prevaru, ili prinudu - jer maloletnici ne mogu zakonski da daju svoj pristanak. Kazna za nekoga ko trguje decom kreće se od 40 godina zatvora, do doživotne zatvorske kazne. 

Morisi želi da vidi više pažnje usmerene na mušterije, umesto na prostitutke. Zašto bi njene ćerke morale da budu osramoćene majkom koja je bila prostitutka, dok su ćerke njenih mušterija zaštićene od saznanja o tome što su njihovi očevi radili u pauzama za ručak? 

Ona kaže da je u zabludi onaj ko veruje da su mušterije “jezivi likovi u kišnim mantilima”. “Jednostavno nema dovoljno jezivih likova u kišnim mantilima koji bi od ovoga stvorili multimilijarderski biznis”, kaže ona. “To su muškarci koji imaju novac. To su belci iz više srednje klase, iz predgrađa, oženjeni, sa porodicama.” 

Ne postoji magični metak, kaže Morisi. Po njenom mišljenju, jedini način da se postigne napredak u borbi protiv trgovine ljudima u Americi je da se nastavi sa obrazovanjem javnosti, i da se nastavi sa jurenjem makroa i mušterija koji vrebaju ove mlade žene: “Ovo je vožnja na rolerkosteru, a mi smo tu na duge staze.” 

Za NVO Atina text prevela Marija Pantelić

Text u originalu možete pronaći ovde:
http://www.theguardian.com/world/2015/jan/26/path-appears-sex-trafficking-pbs-documentary