Osnaživanje žena kroz socijalno preduzetništvo

Ilustracija: Marija Matić Dobre brlje

Veća je verovatnoća da će se žene baviti socijalnim preduzetništvom, i one to često čine iz razloga koji nisu samo finansijski. Žene se često odlučuju na pokretanje socijalnih preduzeća kako bi podržale druge žene. Ali, kako socijalno preduzetništvo može ekonomski osnažiti žene i devojke širom sveta?

Socijalna preduzeća pokreću žene za druge žene

Mnoga socijalna preduzeća su, zapravo, stvorena da podrže žene i devojčice. Prema izveštaju Britanskog saveta u kojem se analizira uticaj socijalnih preduzeća na osnaživanje žena u različitim zemljama, socijalna preduzeća na čijem se čelu nalaze žene mogu imati veliki uticaj na živote drugih žena, uglavnom kroz obrazovanje, obuku, savetovanje, zdravlje, razvoj veština, stvaranje novih radnih mesta, vođenje kampanja, odgovarajuću brigu o deci, borbu protiv trgovine ljudima, borbu protiv rodnih stereotipa, pristup izvorima finansiranja, i davanje glasa ženama u njihovim zajednicama.

Širom sveta, žene koje vode socijalna preduzeća utvrđuju oblasti u kojima je ženama i devojčicama potrebna pomoć, i uvode nove programe i projekte za rešavanje tih problema. Žene zaposlene u socijalnim preduzećima na čijem su čelu žene imaju i više mogućnosti za napredovanje, premda ova preduzeća neretko imaju manje finansijskih resursa od profitnih preduzeća ili nevladinih organizacija.

Inovacija za društvene promene

Ašoka i Siti (Ashoka &Citi) fondacija je 2019. godine pokrenula istraživanje o tome na koji način su žene socijalne preduzetnice ujedno bile i inovatorke. Otkrili su da žene socijalne preduzetnice obično inoviraju na četiri načina: 1) one praktikuju inkluzivno i kolektivno vođstvo; 2) stvaraju nove uloge za žene i devojčice kako bi pojačale njihov društveni uticaj; 3)  potvrđuju životna iskustva žena; 4) uključuju muškarce u rešavanje problema za koje se obično veruje da  pogađaju samo žene.

Sve ovo znači da žene socijalne preduzetnice od samog početka obično ne primenjuju pristup odozgo prema dole, koji je inače preovlađujući u preduzetništvu. Umesto toga, one traže načine da uključe zajednice sa kojima rade u proces donošenja odluka i nastoje da sagledaju različite perspektive. Veća je verovatnoća i da će žene stvarati zajedničku viziju svog poslovanja, i pružiti mladim ljudima šansu da preuzmu vođstvo.

Žene takođe ulažu napore u kreiranje novih društvenih uloga za druge žene i devojčice. Umesto da budu jedine liderke, žene socijalne preduzetnice zapravo inspirišu druge žene da se okušaju na rukovodećim položajima i pronađu rešenja za probleme u zajednici, koristeći svoje vlastito znanje i veštine.

Žene socijalne preduzetnice se takođe ne boje ni da koriste veštine koje su stekle kroz sopstvena životna iskustva. Ako za tradicionalne preduzetnike emocije, kao što je empatija, nisu uvek valorizovane, žene socijalne preduzetnice koriste upravo takve “ženske” osobine da postanu bolje liderke i da se smisleno angažuju u zajednicama u kojima deluju.

Naposletku, uprkos tradicionalnim idejama o feminizmu i ženskim pravima koja su isključivo orijentisana na žene, socijalne preduzetnice se ne boje ni da muškarce (ili bar neke muškarce) uzmu za saveznike u borbi za društvene promene. Na taj način, one mogu da uključe muškarce u pronalaženje rešenja za probleme koji se obično smatraju isključivo ženskim, kao što su seksualno i reproduktivno zdravlje. Ovim potezom, žene socijalne preduzetnice ulažu u trajnu društvenu promenu koja obuhvata različita iskustva muškaraca i žena, i na taj način teži stvaranju ravnopravnijeg sveta.

Osnaživanje devojčica

Žene socijalne preduzetnice znaju da promena ne počinje samo sa odraslima. Prema GAGE izveštaju iz 2017. godine, “neke studije ističu značaj zapošljavanja koje socijalna preduzeća nude adolescentkinjama. Na primer, socijalno preduzeće u Indiji koje pruža usluge očne nege za siromašne, Aravind Eye Care, svake godine regrutuje devojke iz srednjih škola i obučava ih kao bolničarke i radnice u administraciji, dajući prednost devojkama iz ruralnih područja koje često nisu imale priliku da se obrazuju (Rametse i Shah, 2012). Još jedan primer iz Indije – Datahalli, socijalno preduzeće koje je pokrenula JSW Fondacija u Karnataki – ohrabruje devojke da završe obrazovanje do dvanaestog razreda, a zatim im pruža osnovne kompjuterske veštine, obučava ih za unos i obradu podataka, i kreira mogućnosti za zapošljavanje (autsorsovanjem poslovnih procesa)”.

Socijalna preduzeća na čijem se čelu nalaze žene, u kojima rade žene, i koja su kreirana za žene, mogu biti katalizatori promena koje utiču i na adolescentkinje. Osporavajući rodne norme i nudeći nove uzore, ona devojkama iz siromašnih ili marginalizovanih zajednica otvaraju mogućnost da zamisle drugačiju budućnost za sebe. Ovo može dovesti do dubljih strukturalnih promena u društvu – nažalost, činjenica je da mnogi projekti koji su posebno usmereni na devojčice i mlade žene nisu dovoljno finansirani, te da nema dovoljno podataka za analizu dugoročnih uticaja ženskog socijalnog preduzetništva.

Ulaganje u žene koje mogu da dovedu do promena

Svi ovi podaci nam govore da su socijalne preduzetnice u jedinstvenoj poziciji da utiču na svoja društva i zajednice. Vlade i međunarodne organizacije trebalo bi da kreiraju više programa koji bi podržavali ili ulagali u socijalna preduzeća koja vode žene. Takođe je neophodno omogućiti grantove za istraživače koji bi analizirali uticaj ovih socijalnih preduzeća i utvrdili koje su to najbolje prakse. Žene preduzetnice su uglavnom otvorenije za dalje učenje ali i kritiku, tako da više podataka i informacija može pomoći preduzetnicama da oblikuju svoj pristup i otkriju nove načine da šire svoj uticaj.

Iako su pojedine oblasti ženskih prava poslednjih godina dobile određenu medijsku pažnju, deklarativno zalaganje nije dovoljno – ženama socijalnim preduzetnicama neophodna su konkretna početna ulaganja kako bi razvile svoje poslovanje, jer neće biti u mogućnosti da stvore nova preduzeća niti radna mesta ako nemaju pristup izvorima finansiranja. Mnoge ženske organizacije takođe bi mogle imati koristi od diversifikacije izvora prihoda i stvaranja socijalnih preduzeća, pre svega za održivost svojih aktivnosti. Žene bi mogle biti pionirke u stvaranju industrije koja vrednuje tržišna rešenja i kojoj nisu prioritet akcionari, već korisnici njenih aktivnosti i projekata.

Vladama su potrebne bolje politike kako bi pomogle ženama socijalnim preduzetnicama, dok investitori treba da se odreknu rodnih stereotipa i prepoznaju ove žene kao istinske inovatorke. Prava promena u borbi za ženska prava počinje sa samim ženama, i može biti smislena i održiva jedino ako postoje i žene liderke.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Ključni koraci ka rodnoj ravnopravnosti", koji sprovodi Agencija za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena (UN Women), uz finansijsku podršku Evropske unije. Stavovi u ovom tekstu pripadaju isključivo autorima i autorkama, i ne predstavljaju nužno stavove UN Women, Ujedinjenih nacija, ili bilo koje druge organizacije pod okriljem Ujedinjenih nacija. Projekat je deo inicijative za podršku ženskom preduzetništvu, ženama u ruralnim područjima, smanjenje diskriminacije na tržištu rada i prilikom zapošljavanja i podsticanje dijaloga o značaju ekonomskog osnaživanja žena i razmene znanja i informacija među ženama preduzetnicama.