Politička i demokratska participacija žena migrantkinja u Republici Srbiji

Nalazi nove studije ukazuju na prepreke sa kojima se žene migrantkinje suočavaju kada je reč o učešću u političkom i demokratskom životu u Srbiji​

Kao članica WIDE+, Evropske mreže udruženja i aktivistkinja koje se bore za prava žena, Atina je objavila sveobuhvatnu studiju “Politička i demokratska participacija žena migrantkinja u Republici Srbiji”. Ova studija je deo serije studija o političkoj i demokratskoj participaciji žena migrantkinja u Srbiji, Danskoj, Italiji, Nemačkoj i Evropi uopšte.

Srbija je, prema izveštajima Komesarijata za izbeglice i migracije Republike Srbije, tranzitna zemlja za značajan broj izbeglica koje su prošle Balkansku rutu u migracijama ka zemljama Evropske unije u periodu od 2015. godine do danas. Prema nezvaničnim procenama, oko 1,5 miliona ljudi prošlo je kroz Srbiju u potrazi za bezbednošću.

To je motivisalo izradu studije „Politička i demokratska participacija žena migrantkinja u Republici Srbiji“, kao jednu od aktivnosti u okviru projekta „WE-EMPOWER: Promovisanje političkog učešća žena migrantkinja u Evropi“. Glavni cilj istraživanja bio je da se otkriju različite prepreke sa kojima se migrantkinje suočavaju u Srbiji u oblasti aktivnog učešća u demokratskom i političkom životu, uz pretpostavku da njihovo veće angažovanje može promeniti sumornu statistiku. Ovo je sprovedeno u delo kroz intervjue sa profesionalcima i profesionalkama iz oblasti upravljanja migracijama i pružanja podrške ugroženim kategorijama među migrantima i izbeglicama, kao i kroz razgovor sa ženama migrantkinjama koje su članice Zagovaračke grupe okupljene oko UG Atina.

Studija je ispitala migracije i žene migrantkinje u nacionalnom kontekstu, položaj žena migrantkinja u političkom životu, njihovo učešće u demokratskom životu i predstavljanje žena migrantkinja u medijima.

Kao jedan od glavnih nalaza studije, mapirane su prepreke u političkom učešću žena migrantkinja – jezičke barijere, predrasude prema ženama migrantkinjama, ekonomska ranjivost i nedostatak pristupa obrazovanju.

Prema svedočenjima žena migrantkinja, tokom boravka u Srbiji, svaka od njih je doživela diskriminaciju različitog stepena težine i učestalosti. Državne institucije koje obezbeđuju smeštaj identifikovane su kao najdiskriminatornije, a diskriminacija pri zapošljavanju i traženju posla je na drugom mestu. Neke od ispitanica su navele da su profesionalci, kada su tražile medicinsku pomoć, pokazali predrasude. Najčešći razlozi za diskriminaciju, kako su ih identifikovale ispitanice, bili su rasa i pol. Studija je takođe otkrila da 5 od 6 ispitanica smatra da nema jednak pristup socijalnim uslugama, pravnoj pomoći, obrazovanju ili zaštiti od nasilja. Kada je reč o uključivanju u politički život, žene migrantkinje to ne vide kao deo svog života – budući da nemaju pristup osnovnim komponentama društvene strukture, žene migrantkinje ne veruju da mogu da učestvuju u političkom životu društva.

Studija, praćena preporukama za poboljšanje participacije i položaja žena migrantkinja u Srbiji, dostupna je na engleskom srpskom jeziku.