Ponuda i potražnja za krijumčarenjem na Balkanu u porastu

Izvor fotografije: slobodnaevropa.org

Usled sve restriktivnijeg graničnog režima duž ‘balkanske rute’, krijumčarenje ljudi je u porastu.

Na osnovu prošlonedeljnih vesti iz Bugarske, lako bi bilo pomisliti da ta država ima izuzetno ograničen broj autobuskih prevoznika - barem onih koji su zainteresovani za unosan posao, finansiran od strane EU. Prema navodima medija, tadašnji načelnik granične policije, Antonio Angelov, potpisao je početkom avgusta ugovor vredan 100,000 eura sa lokalnim autobuskim prevoznikom koji je trebalo da prevozi izbeglice koje su zaustavljene na granici do bugarskog izbegličkog kampa. Niko ne bi to smatrao problematičnim, da vlasnik iste te firme nije bio uhapšen početkom leta zbog navodnog krijumčarenja migranata.

 

Angelov i njegov zamenik podneli su ostavke, nakon što je bugarski premijer Bojko Borisov (na fotografiji) zahtevao da to urade, rekavši: “To je sramno, nema drugog načina da se to opiše”.

Za mnoge Bugare, vest o navodnoj saradnji pogranične policije i trgovaca ljudima bila je samo potvrda njihove sumnje. Ali, oni nisu jedini koji su videli dokaze da su glasine koje kruže možda blizu istini. Samo nekoliko nedelja ranije, i policajci su bili u grupi uhapšenoj u Makedoniji zbog sumnje da su učestvovali u trgovini ljudima.

Izveštaji o lancu krijumčara ljudima, bez obzira na to da li su obuhvatali i vlasti ili ne, postali su sve učestaliji fenomen otkad je nekoliko zemalja duž takozvane Balkanske rute zatvorilo granice ranije ove godine. Na površini, ovi pokušaji da se ograniče tokovi koji su viđeni prošle godine mogu delovati kao da su stali na put ilegalnoj migraciji, ali priliv nije prestao, uprkos naporima graničara u Evropi. On se samo premestio i prilagodio novoj situaciji zastoja na sve militarizovanijim granicama.

Kako praktično više ne postoji šansa da migranti sami slobodno pređu Balkan, aktivisti kažu da oni često pribegavaju uslugama krijumčara koji ih vode preko zatvorenih granica. To je dodatno otežalo praćenje i regulisanje tokova migracija kroz zemlje Balkana, i izložilo je migrante riziku od eksploatacije od strane kriminalnih mreža - u trenucima kada su im ograničene mogućnosti pristupa uslugama podrške i zaštite.

Zatvaranje ‘Balkanske rute’

Situacija danas potpuno je drugačija od one tokom većeg dela 2015. godine, kada je slobodno kretanje kroz ove zemlje značilo relativno mali broj slučajeva krijumčarenja.

Tokom “migracijske krize” 2015. godine, stotine hiljada migranata pešačilo je preko balkanskih zemalja ka Evropskoj uniji, bežeći od rata, progona, i ekonomskog beznađa. Prema podacima Frontex-a, Evropske agencije za upravljanje operativnom saradnjom na spoljnim granicama, broj nezakonitih prelazaka granica samo na “Balkanskoj ruti” procenjen je prošle godine na 764,038.

Migranti na granici između Slovenije i Hrvatske u oktobru 2015. Fotografija Ministarstva odbrane Slovenije

Sam broj migranata, makar na kratko, primorao je zemlje duž njihovog puta da obezbede sklonište i čak prevoz kako bi ubrzale protok ljudi ka narednoj zemlji. Pošto su slobodno prolazili, migrantima je bilo omogućeno da duž rute putuju mahom sami, i nisu morali da se oslanjaju na krijumčare, što je i vlastima omogućilo da prate broj migranata u pokretu. Takođe, ljudi su slobodno mogli da koriste pomoć koju su im duž puta nudile razne organizacije.

Pod pritiskom EU, i suočene sa rastućim protivljenjem stanovništva prihvatu migranata, zemlje duž iste ove rute prešle su sa organizovanja bezbednijeg toka ljudi kroz njihove teritorije do obezbeđivanja granica, da bi ih na kraju skoro potpuno zatvorile za migrante u martu 2016. Bodljikava žica i sve veće prisustvo policije i vojske sada treba da zaustave migrante u Crnoj Gori, Srbiji, Mađarskoj, Hrvatskoj, Sloveniji, i Austriji, ograđivanjem EU i prisiljavanjem migranata da pronađu druge pristupe.

“Sada su oni prisiljeni da koriste ilegalne načine prelaska granica, i u rukama su krijumčara”, rekla je Stojne Atanasovska Dimishkovska, program menadžerka organizacije La Strada za borbu protiv trgovine ljudima u Makedoniji. “Oni su postali nevidljivi i daleko su od usluga podrške i zaštite”, dodaje ona.

“Sve je počelo da prelazi u ilegalu”, rekla je Jelena Hrnjak, program menadžerka srpske organizacije Atina za borbu protiv trgovine ljudima. ”Ti ljudi ponovo su postali nevidljivi za sistem, nevidljivi za obične građane. Oni su počeli više da se kriju, i nalaze se u sve rizičnijoj situaciji. U poziciji su da ih vlada optužuje da se ilegalno nalaze u zemlji, a mogli bi da budu kažnjeni zbog toga”.

Veliki biznis

Odluke da se zatvore granice neke ljude su učinili izuzetno bogatim. Nedavni izveštaj Evropola, kriminalističke obaveštajne agencije EU, procenjuje da su krijumčarske mreže zaradile između 5 i 6 milijardi dolara u 2015. godini, omogućavajući migrantima putovanje u EU zemlje. Usled intenziviranja napora da se zatvore i kontrolišu granice u Evropi, Evropol očekuje da će broj “potpomognutih” migranata biti u porastu, i naziva ga “najbrže rastućim kriminalnim tržištem”. Izveštaj takođe prognozira “dalju diversifikaciju ruta... kako krijumčari budu prilagođavali svoje usluge pojačanim kontrolama i pronalazili nove načine ulaska u EU.”

S obzirom na to o kolikom je profitu reč, broj onih koji su voljni da se uključe u krijumčarenje je, što ne iznenađuje, naglo skočio, kao što je rekao Rob Vejnrajt (na fotografiji), direktor Evropola, u nedavnom intervjuu za Tomson Rojters Fondaciju. “Svedoci smo ogromne ekspanzije kriminalnog tržišta... dok veći sindikati počinju da se granaju i preuzimaju kontrolu”, rekao je on. “Pitanje je da li možemo da dođemo do faze u kojoj ćemo koordinisati operacije kako bismo ih uhapsili. Još uvek nismo na tom nivou”. Evropol sada ima 50,000 osumnjičenih krijumčara ljudima u svojoj bazi, uz sve veći broj onih koji su identifikovani u proteklih nekoliko godina. Ukupno je 6,400 novih osumnjičenih dodato u 2014. godini, 10,000 u 2015, i već 7,000 njih samo u prvoj polovini ove godine. A, u izjavi koja je pratila zajedničku akciju širom Balkana u junu, tokom koje je uhapšeno skoro 40 krijumčara, Vejnrajt je predvideo da će cena usluga krijumčara da raste, kao i broj slučajeva eksploatacije u zemljama tranzita i konačne destinacije.

Te dve stvari su, naravno, povezane. Kako troškovi rastu, migranti imaju sve veće poteškoće da priušte dodatne troškove i često pristanu da isplate te naknade po dolasku, prema rečima aktivista koje se bore protiv krijumčarenja ljudi. Ti problemi su pogoršani i time što se profil migranata koji sada kreću na put u Evropu promenio, rekla je Jelena Hrnjak. Prošla godina donela je više ljudi iz srednje klase, koji su često imali visoko obrazovanje u zemljama porekla i prikupili određena sredstva, uz podršku porodica koja su ostale kod kuće, ili su u drugim zemljama. Prema rečima Hrnjak, migranti koji sada dolaze imaju manje sredstava, manje podrške, i deluju očajnije - što ih čini podložnijim eksploataciji kao načinu da isplate krijumčare za putovanje.

“Ono što vidimo upravo u ovom trenutku i ono što nam veliki broj izbeglica, naročito maloletnika bez pratnje, govori je da nisu platili put krijumčarima, i da će rešiti situaciju kada stignu u zemlju krajnjeg odredišta”, rekla je ona. “To je jasan indikator da će ili biti prisiljeni u prostituciju, ili prisilni rad, ili primorani na vršenje krivičnih dela.”

“Krijumčari su zapravo kriminalci koji često zlostavljaju izbeglice - fizički, psihološki i seksualno”, kaže Bogdan Krasić iz Beogradskog centra za ljudska prava. “Zabeleženi su slučajevi gde su krijumčari otimali izbeglice u Srbiji kako bi zahtevali dodatne isplate. Postoje i brojni slučajevi gde su grupe izbeglica ostavljane od strane krijumčara u udaljenim oblastima, gde su lutali danima bez hrane i vode. Mnogi dožive prevaru gde ih krijumčari obaveste da su stigli u zemlju krajnje destinacije, a zapravo su u Srbiji.”

Međutim, ovi izveštaji najverovatnije su samo vrh ledenog brega. Migranti koji su krijumčareni retko dele svoje priče, naročito kada su još uvek na putu i zavise od dobre volje krijumčara. “Oni moraju da se osećaju bezbednim kako bi ispričali svoju priču”, rekla je Hrnjak.

Na ničijoj zemlji

Krijumčari ne ciljaju samo one koji su na početku svog putovanja, već i one koji su zaglavljeni tokom puta.

Izgradnja barijere protiv migranata na granici Mađarske i Srbije, avgust 2015. Fotografija: Freedom House/Flickr

Mađarska je zauzela naročito agresivan pristup u obezbeđivanju svoje granice i regulisanju toka migranata. Ne samo da je podigla skoro 180 kilometara dugu ogradu od bodljikave žice na granici sa Srbijom, i značajno ograničila pristup migranata čak i pre toga, nedavno je usvojila i novi zakon koji dozvoljava graničarima da vrate nazad sve migrante koji ilegalno uđu u zemlju, a koje pronađu u pojasu od osam kilometara od granice. Ta razdaljina je, međutim, izgleda proizvoljna jer su i migranti koji su zašli dublje na teritoriju “ispraćeni” iz zemlje, izveštava BBC.

Ova “potiskivanja” oštro su kritikovana od strane međunarodnih organizacija, poput UNHCRa, koje su zabrinute zbog navodne upotrebe prekomerne sile od strane graničara, kriminalizacije ilegalnog ulaska u zemlju, i sve većeg broja migranata koji ostaju zaglavljeni u tranzitnim zonama, jer Mađarska prima samo 30 ljudi dnevno na granici sa Srbijom.

Niska stopa obrade primljenih dovela je do toga da se stotine migranata zadržavaju u dve tranzitne zone, i žive u užasnim uslovima na ničijoj zemlji između Srbije i Mađarske. Bez drugih opcija da uđu u Mađarsku, mnogi od njih će pribeći pomoći krijumčara ukoliko ne žele da ostanu zaglavljeni na neodređeno vreme u veoma lošim uslovima u tranzitnim zonama. 

Migranti prolaze barijeru i ulaze u Mađarsku u avgustu 2015. Fotografija: Gemes Sandor i SzomSzed/Wikimedia Commons

“Mi se sada bavimo posledicama loših odluka koje su drugi prethodno doneli”, rekla je Hrnjak iz Atine, srpske organizacije za borbu protiv trgovine ljudima, koja se sada bori da pruži usluge onima koji više nisu vidljivi - dok ne budu uhvaćeni, ili im se ne dogodi nešto još gore.

 

Za NVO Atina text prevela Marija Pantelić

Text u originalu možete pronaći ovde:

http://www.tol.org/client/article/26232-supply-and-demand.html