Kako Srbija obeležava 20. februar Svetski dan socijalne pravde?

Danas je Svetski dan socijalne pravde i prilika da se društvo podseti da je ona moguća jedino ako zajedno radimo na iskorenjivanju rodne nejednakosti, siromaštva, nezaposlenosti i nasilja. Prvi put je obeležen 20. februara 2009. godine, nakon što je usvojen novembra 2007. godine od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.

Brojni su pokazatelji u jednom društvu postignutog nivoa blagostanja i socijalne pravde, a među njima je odgovor društva i zajednice na problem trgovine ljudima. U Srbiji je od 2000. godine do 2015. godine identifikovano 864 žrtava trgovine ljudima, dece, žena i muškaraca koji su bili primorani na pružanje seksualnih usluga, koji su radno iskorišćavani na gradilištima, u kućama, primoravani na prosjačenje, vršenje krivičnih dela i druge oblike iskorišćavanja. Efikasan odgovor na problem trgovine ljudima i eksploataciju leži u jasnom prepoznavanju i reagovanju na rane pokazatelje koje pojedince čine ranjivim, kao što su nasilje u porodici, siromaštvo, prethodna iskustva marginalizacije i diskriminacije, lišenost osnovnih prava, nezaposlenost, isključenost iz obrazovnog sistema i dr.

U protekloj deceniji, dosta se radilo na kreiranju sistema podrške za žrtve trgovine ljudima u našoj zemlji, ali podaci kojima danas raspolažemo i dalje ne govore u prilog tome da je došlo do suštinskih pomaka u ovoj oblasti. Od svih korisnica našeg programa podrške, 90% njih su bile na evidenciji centara za socijalni rad pre nego što su postale žrtve trgovine ljudima što govori u prilog tome da nisu bile prepoznate kao osobe u potrebi; 75% njih su prethodno imale iskustvo nasilja na koje sistem nije adekvatno reagovao; 50% su deca, prosečnog uzrasta od 14 godina što govori o tome da nisu razvijeni specifični programi za prevenciju nasilja i trgovinu ljudima; a sve one u proseku provedu četiri godine u uslovima prisilnog rada, zlostavljanja i zatočeništva, što je čitava večnost u toj situaciji, pre upućivanja na naše programe. Zastareli institucionalni mehanizmi u Srbiji čine da žrtve ostanu isključene iz društva, ranjive i u riziku od ponovne viktimizacije. Na ovaj način su i porodice žrtava ugrožene, a preživljene traume se potom negativno odražavaju i na njihovu decu. To zatim proizvodi šire posledice po društvo i doprinosi porastu siromaštva, socijalne distance i nasilja.

U situaciji kada se ukidaju sredstva za mnoge usluge za decu, mlade, stare, kada se smanjuju prava iz socijalne i zdravstvene zaštite, kada u budžetskim sredstvima sve manje mesta ima za najsiromašnije, sve ukazuje na to da u budućnosti, bez podrške, partnerstva, saradnje svih članova u zajednici neće biti moguće dosezanje društva koje se temelji na vrednostima koje čine – solidarnost, pravednost sloboda i jednakost.

Tokom prethodnih deset godina, Atina je sistemski radila na obezbedjivanju pravne i zdravstvene podrške, bezbednog smeštaja, hrane, psihološke pomoći, pribavljanja dokumenata, upisa u školu, pronalaženje posla, ali pre svega u omogućavanju našim korisnicama i korisnicima da ostvare svoja osnovna ljudska prava. Upravo ovo iskustvo u neposrednom radu sa korisnicima nas je uverilo u neophodnost aktivnog uključivanja pojedinca, ali pre svega države i njenih institucija u uspostavljanju i unapredjivanju pravovremene, efikasne i sistemske zaštite i podrške onima koji su bili žrtve kršenja ljudskih prava. 

Pozivamo sve članove našeg društva da nam se pridruže u oboležavanju Svetskog dana socijalne pravde i promociji jednakih prava i mogućnosti za sve. Zato što se tiče svih nas! 

NVO Atina, u Beogradu, 20. februara 2015. godine