Nova.rs - Ispovest žrtve trgovine ljudima: Moram da budem nevidljiva

Nova.rs - Ispovest žrtve trgovine ljudima: Moram da budem nevidljiva

Vizual: Bojan Milojević

A. je bila žrtva seksualne ekploatacije. Tokom iživljavanja koje je trpela nastale su fotografije i snimci dok je nekoliko muškaraca seksualno zlostavlja, koji su završili na Internetu i preko kojih se zlostavljanje nastavilo. Kako se živi s tim?

“Moj život više nikad neće biti isti. Ja više nikad neću imati svoj mir. Ono što sad znam jeste da nasilje koje mi je činjeno nikad neće prestati, jer je završilo na izvolte, na internetu”, kaže A.

“Ne smem da napišem svoje ime”

Ne seća se kad su nastali snimci koji nastavljaju da joj uništavaju život. Za njih je saznala kad je bila svedok u suđenju za trgovinu ljudima, njima je vršen pritisak da ona povuče svoj iskaz. Na kraju su završili na Internetu.

“Slike mene, u donjem vešu, pa kasnije gole, kao i snimci na društvenim mrežama i na porno sajtovima, na snimcima su oko mene razni muškarci koji me dodiruju, neki su mi poznati, neki ne, ne sećam se ni kad su nastali, znam samo da sam tu bila na drogama, koje sam morala da uzimam”, priča A.

“Nakon što su moje polugole slike zavrsile na internetu, snimci na raznim porno stranicama i širile se preko poruka i tako dalje, morala sam da naučim da budem nevidljiva, da budem neprepoznatljiva, svaka priča, svako veće okruženje pogotovo kad su tu muškarci, šansa je da budem prepoznata. Kad mi priđe momak i kaže: ‘Je l’ smo se mi ranije upoznali, čini mi se da te znam odnekle’, ja ne pomislim da mi se udvara, ja se zamrznem, pomislim da me je prepoznao i bežim dalje”, objašnjava A.

Na društvenim mrežama ne postoji, u grču je i kad joj zazvoni telefon.

“Znam da nikad neću moći da napišem moje ime i prezime na nekoj društvenoj mreži, ponekad kad bih stavila svoju sliku predomislim se i obrišem. Moram stalno da otvaram nove profile, jer se u nekom trenutku uplašim da ću biti prepoznata i da će me povezati sa slikama mene polugole. Ponekad proverim da li su te slike još uvek tu i jesu, komentari su svaki put novi, znači da neko još vidi tu devojku… Ne smem da se javljam na nepoznate brojeve telefona, imam veliki strah da je to on, da je neko njegov ko će me naći. Zbog toga na poslu imam problema, propustim važan poziv, ili misle da sa mnom nešto nije u redu. Kad mi kolege traže broj telefona oklevam. Kada neko postavi sliku sa mnom tražim da je skinu da se ne bi videlo na kom mestu se nalazim.”

A. je samo jedna od učesnica u projektu “Iza ekrana: Analiza zloupotreba žrtava trgovine ljudima u digitalnom okruženju“, koji je sprovelo Udruženja građana Atina.

Digitalno nasilje nad žrtvama trgovine ljudima

Analiza je zasnovana na iskustvu 178 devojaka i žena, koje su u periodu od 2015. do 2020. godine u Srbiji, koristile programe podrške i zaštite UG Atina.

Ova analiza je, navodi se, jedinstvena i retka na polju borbe protiv trgovine ljudima jer pokazuje korelaciju između trgovine ljudima i digitalnog zlostavljanja – pokazuje kontinuitet nasilja kojim su žrtve trgovine ljudima pogođene, a  govori i o novim oblicima trgovine ljudima poput sajber trgovine, internet jazbina…

“Rezultati ove analize potvrđuju visoku stopu zastupljenosti zloupotreba u digitalnom okruženju kojima su ove devojke i žene bile izložene pre, za vreme i nakon izlaska iz situacije trgovine ljudima. Tačnije, 42% ispitanica preživelo je neki od oblika digitalnog nasilja (poput sajberproganjanja, osvetničkog objavljivanja eksplicitnog/pornografskog sadržaja, impersonacije i dr.), dok je kod 31% njih digitalno nasilje bilo direktno povezano sa situacijom trgovine ljudima, kako u svrhu vrbovanja tako i u svrhu eksploatacije. Od ukupnog broja ispitanica, 65% bilo je izloženo i digitalnim pretnjama, koje su najčešće za cilj imale zastrašivanje u svrhu promene ili povlačenja iskaza ili izjave žrtve u krivično-pravnom postupku (njih ukupno 59%)”, kaže Jelena Hrnjak, programska menadžerka u organizaciji Atina.

Rezultati analize pokazuju da u pogledu počinilaca zloupotreba u digitalnom okruženju, dominira nasilje koje je počinjeno od nepoznate osobe sa 40 %, na drugom mestu počinioci su bile osobe poznate žrtvi, odnosno partner (20%), zatim šira društvena grupa (8%), članovi porodice (8%), a prepoznati su i pomagači (službena lica, policajci, njih 4%).

Kao jedan od najčešćih vidova zloupotreba u digitalnom okruženju, kod većine ispitanica, prepoznato je proganjanje. Od ukupnog uzorka osoba koje su preživele zloupotrebe u digitalnom okruženju u kontekstu trgovine ljudima, njih 55% je iskusilo i proganjanje. U odnosu na počinioce, proganjanja su najčešće vršili poznanici, potom članovi porodica (23%), a zatim partneri (18%).

U pogledu sadržaja koji je distribuiran, navodi Atina, u najvećem broju slučajeva (64%) radilo se o sadržaju sa elementima pornografije, potom u 20% slučajeva distribuirane su informacije i sadržaj kojim se otkriva lokacija i/ili identitet žrtve na način da joj se time ugrožava bezbednost.

Analiza je pokazala i da je 30% žrtava trgovine ljudima bilo vrbovano preko interneta. Od ovog procenta, 70% devojaka i žena je vrbovano u svrhu dalje eksploatacije (trgovina ljudima), dok je 30% vrbovano da bi se nad njima izvršio neki drugi oblik nasilja (silovanje, razbojništvo, fizičko nasilje…).

Tekst u originalu možete čitati putem linka: https://nova.rs/vesti/hronika/ispovest-zrtve-trgovine-ljudima-moram-da-b...