Nepismenost, siromaštvo i nezaposlenost glavni uzroci društvene nejednakosti

Trgovina ljudima NVO Atina

Fotografija: Marija Piroški

Nepismenost, siromaštvo i nezaposlenost glavni uzroci društvene nejednakosti

Strategija Republike Srbije za zapošljavanje, za period 2014-2020, prepoznaje žene kao najveću ranjivu grupu na tržištu rada, koju je zbog njene heterogenosti teško ciljati posebnim programima zapošljavanja. Pa ipak, Strategija prepoznaje nedostatak adekvatnih programa zapošljavanja za žene uopšte, ali i nedostatak programa posebno osmišljenih za žene koje su suočene sa višestrukom diskriminacijom. Pored žena, strategija definiše i neke druge posebno ranjive grupe na tržištu rada kao što su žrtve trgovine ljudima među njima, pripadnici romske manjine, izbeglice i interno raseljena lica, mlade žene, nepismene, lica koja žive u ruralnim sredinama a koja ne poseduju zemlju, itd.. Važno je naglasiti da se mnoge od ovih grupa preklapaju, tako da u realnosti imamo slučajeve da su mnoge žrtve trgovine ljudima pored specifičnog i traumatičnog iskustva eksploatacije koje su preživele u isto vreme i mlade, neobrazovane, da mogu biti pripadnici/e romske populacije, iz ruralnih područja, da imaju prethodno iskustvo porodičnog nasilja. Sve ovo govori u prilog činjenici da se mnoge od ovih osoba, a žene naročito, svakodnevno suočavaju sa višestrukom diskriminacijom.

Rodna diskriminacija i nedostatak podrške za rešavanje problema rodno zasnovanog nasilja u Srbiji i, s tim u vezi, unapređenje položaja žena, prepoznati su i u Indikativnom strateškom dokumentu za Srbiju (2014-2020), usvojenom 19. 8. 2014. godine, u kojem se jasno kaže: „Postojeći rodni stereotipi i diskriminacija pomažu u očuvanju strukturalnog rodnog jaza u ekonomskim, političkim i društvenim oblastima, dok je rodno zasnovano nasilje i dalje predmet zabrinutosti.” Drugim rečima, zbog rodnih stereotipa i s njima povezanog rodnog jaza, žene trpe višestruke negativne socio-ekonomske posledice.

Shodno Strategiji o zapošljavanju, ali i na osnovu brojnih drugih strateških dokumenata i različitih istraživanja, mladi predstavljaju drugu veliku ranjivu grupu, a Srbija inače ima i najvišu stopu nezaposlenosti mladih u Evropi. Među njima, posebno osetljivu grupu čine mladi bez kvalifikacija, odnosno oni koji su napustili školu. S tim u vezi, kratke stručne obuke prepoznate su u Strategiji kao jedno od rešenja ovog problema.

Jedno od važnih pitanja za razumevanje ukupnog konteksta rodne nejednakosti, te položaja različitih ranjivih grupa, jeste pitanje siromaštva. Siromaštvo je problem sa kojim se Srbija, kao zemlja sa dugogodišnjim i bolnim iskustvom ekonomske tranzicije, još uvek nije uhvatila u koštac na adekvatan način, s obzirom da veliki broj građana i dalje živi ispod tzv. donje granice siromaštva. Sa druge strane, siromaštvo je u uskoj vezi sa obrazovnim nivoom: u Srbiji se učestalost siromaštva očigledno smanjivala kako je obrazovni nivo glave domaćinstva rastao: od 20,2% za pojedince koji nemaju završeno osnovno obrazovanje, na samo 1,0% za one sa univerzitetskim diplomama. Oni sa potpunim ili čak nepotpunim osnovnim obrazovanjem preovladavali su među siromašnima: činili su 61,5% svih siromašnih, mada je njihov udeo u ukupnom broju stanovništva iznosio 29,5 procenata. Iako su oni sa srednjim obrazovanjem imali stopu siromaštva ispod nacionalnog proseka, njihov broj je ipak bio visok - činili su 36,3% svih siromašnih, što je sigurno posledica njihovog visokog udela u ukupnom broju stanovnika (čak 54,2% stanovništva Srbija). Ova snažna veza između obrazovnog dostignuća i siromaštva jasno ukazuje da je podizanje nivoa kvalifikacija radnika, posebno onih sa nižim položajem, direktan i efikasan put ka smanjenju siromaštva u Srbiji.

Ovi rezultati odgovaraju onome što je iskustvo i UG Atina - uprkos preovlađujućem stavu aktivista u oblasti borbe protiv trgovine ljudima, da svi građani mogu postati žrtve trgovine ljudima, praksa dobijena u ovoj oblasti pokazuje da su žrtve trgovine ljudima u velikoj većini slučajeva (čak 98%) lica koja su pogođena višestrukom diskriminacijom, te lica koja dolaze iz socijalno depriviranih sredina (iz siromašnih porodica, zatim porodica sa iskustvom dugotrajnog nasilja, incesta, porodica u kojima su roditelji nepismeni ili neobrazovani, to su, dalje, izbeglice i raseljena lica, povratnici po sporazumu o readmisiji, hraniteljske porodice, itd.). Dakle, uzroci ulaska u situaciju trgovine ljudima, uzimajući u obzir dosadašnju praksu u Republici Srbiji, mogu se dovesti u vezu sa svim aspektima socijalne isključenosti - od materijalnog siromaštva, preko nedostupnosti zdravstvenog i obrazovnog sistema, do rodno zasnovanog nasilja i diskriminatornih i opresivnih društvenih praksi. Većina korisnica programa socijalnog uključivanja koje sprovodi UG Atina nema završeno osnovno obrazovanje. Zbog trauma i drugih posledica pretrpljenog nasilja, kao i zbog svih ostalih, gore navedenih aspekata socijalne isključenosti, koje je većina ovih žena osetila na svojoj koži, one predstavljaju teško zapošljivu društvenu kategoriju. Međutim, program oporavka je teško postići ako ovim osobama nije omogućeno da ponovo dobiju kontrolu nad svojim životima, tj. da nađu regularan posao, postanu finansijski nezavisne i povrate svoju slobodu. Upravo zato ekonomsko osnaživanje mora da predstavlja jedan od neizostavnih segmenta ukupnog sistema podrške. Pa ipak, jedna od posledica ekonomske krize bila je i ta da je dramatično smanjen kapacitet postojećih sistema da, koristeći svoje intervencije, omoguće proces socijalnog uključivanja  žrtava, a pre svega - njihovu održivu reintegraciju i osnaživanje punim uključivanjem u obrazovni sistem i tržište rada. Još jednom, upravo njihova uključenost u te sisteme predstavlja važnu garanciju reintegracije žrtava trgovine i eksploatacije, a s obzirom na to da živimo u permamentoj tranziciji, ovaj proces nije bio ni do sada nimalo lak, a predstavljaće veliki izazov i ubuduće.

Imajući u vidu da su nepismenost, siromaštvo i nezaposlenost među glavnim uzrocima društvene nejednakosti, Atinin rad sa žrtvama trgovine ljudima i nasilja nad ženama duboko je utemeljen na uverenju da bi svakoj osobi trebalo pružiti podršku da ponovo stekne osećaj ljudskog dostojanstva kako bi mogla da (p)ostane ravnopravna članica društva. Stoga naš program polazi od sveobuhvatnog individualnog pristupa koji je usredsređen na korisnicu, pri čemu svaka korisnica u potpunosti sudeluje i donosi odluku o svojoj budućnosti. Ovakav pristup pozitivno utiče ne samo na korisnicu, već i na njenu porodicu i okolinu. Da bi i finansijski podržala takav pristup, Atina je 2015. osnovala društveno-etičko preduzeće Bagel Begel radnju, s ciljem osnaživanja i obrazovanja žrtava i potencijalnih žrtava trgovine ljudima i drugih oblika eksploatacije, od kojih su, jasno, većina žene i devojke. UG Atina je jedini vlasnik ovog društvenog preduzeća i sav profit usmerava na podršku uslugama oporavka žrtava trgovine ljudima koje su korisnice njenih programa, što omogućava delimičnu održivost ovog programa. Mora se naglastiti da ovaj program i dalje u velikoj meri zavisi od međunarodnih fondova, uprkos jasnim obavezama i odgovornostima Republike Srbije u tom pogledu, koje ona, nažalost, uporno odbija da preuzme. Kao deo napora da se povećaju kapaciteti Atininih korisnica, od kojih su, dakle, mnogi u grupi teško zapošljivih, i sa željom da se one uključe na tržište rada, te omogući njihova potpuna socijalna reintegracija, UG Atina radi na sprovođenju programa obuke za povećanje kapaciteta korisnica za buduće zaposlenje, uključujući period prakse i povezivanje sa drugim firmama radi pronalska zaposlenja. Istovremeno, UG Atina radi na daljem razvoju svog društvenog preduzeća Bagel Bejgl kao glavnog oruđa za našu održivost. Socijalno odgovorno poslovanje, uanpređenje položaja ranjivih društvenih grupa i smanjenje rodne nejednakosti jesu dodate vrednosti našeg rada, ali one nisu i ne smeju biti imamentne samo nama, već svih onih kojima je stalo do izgradnje pravednijeg društva.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Ključni koraci ka rodnoj ravnopravnosti", koji sprovodi Agencija za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena (UN Women), uz finansijsku podršku Evropske unije. Stavovi u ovom tekstu pripadaju isključivo autorima i autorkama, i ne predstavljaju nužno stavove UN Women, Ujedinjenih nacija, ili bilo koje druge organizacije pod okriljem Ujedinjenih nacija. Projekat je deo inicijative za podršku ženskom preduzetništvu, ženama u ruralnim područjima, smanjenje diskriminacije na tržištu rada i prilikom zapošljavanja i podsticanje dijaloga o značaju ekonomskog osnaživanja žena i razmene znanja i informacija među ženama preduzetnicama.