Trgovina ljudima je složen problem koji se teško prepoznaje i otkriva. Na osnovu prakse, mnogobrojni stručnjaci su izdvojili neke od karakterističnih signala koji ukazuju na krivično delo trgovine ljudima. Tako se kao najčešće žrtve, uglavnom, identifikuju devojke i žene, deca, kao i siromašne i osobe bez zaposlenja, ali i muškarci, naročito fizički radnici. Atina je objedinila većinu potencijalnih znakova trgovine ljudima koji mogu pomoći u prepoznavanju problema.

Prema zakonima Srbije, žrtve trgovine ljudima mogu biti žene i muškarci, odrasli ili deca i strani državljani ili državljani Srbije. Jedna od najčešćih predrasuda u vezi sa žrtvama je da su to stranci, bez dokumenata, a ne naši državljani, i da su žrtve najčešće lakoverne i neobrazovane osobe ili naivne devojke iz drugih zemalja koje su na prevaru uvučene u situaciju trgovine ljudima.

Postoji onoliko vrsti trgovaca ljudima koliko i načina da se ljudi eksploatišu. Trgovci ljudima mame i hvataju osobe u zamku prisilnog rada i prostitucije koristeći različite metode, od brutalnih kao što je kidnapovanje i korišćenje fizičkog i psihološkog nasilje da bi ih kontrolisali, do prisiljavanja na rad ili komercijalnu seksualnu eksploataciju, pa do suptilnih metoda kao što su ucena ili čak zavođenjem žrtve.